Što da su Hitlerovi generali preuzeli kontrolu nakon pada Francuske?

Nakon brze poraza Francuske 1940., nacistička Njemačka dosegnula je vrhunac svoje vojne moći u Europi. Spektakularne pobjede Wehrmachta učvrstile su prestiž Adolfa Hitlera i ojačale njegovu kontrolu nad državom, dok je velik dio visokog vojnog zapovjedništva slavio kampanju koja je, činilo se, potvrđivala nadmoć njemačke strategije. Međutim, među nekim generalima postojale su sve veće zabrinutosti zbog budućih odluka Führera i smjera kojim bi rat mogao krenuti ako Njemačka nastavi širiti sukob na nove fronte. Iako u tom trenutku nikada nije došlo do državnog udara, nekoliko visokih časnika imalo je duboke razlike s Hitlerom u vezi sa strateškim vođenjem rata i rizikom istodobnog suočavanja s više sila. Neki su povjesničari iznijeli mogućnost da bi, nakon pada Francuske, skupina generala pokušala ukloniti ga s vlasti kako bi pregovarala o povoljnom miru s Ujedinjenim Kraljevstvom i učvrstila ostvarena osvajanja. Ovaj kontrafaktualni scenarij otvara pitanja o tome kako bi se promijenila politička i vojna ravnoteža Europe da je njemačka vojska preuzela kontrolu prije invazije na Sovjetski Savez i prije ulaska Sjedinjenih Država u rat. Desetljećima kasnije, ova hipoteza i dalje je predmet rasprave među povjesničarima i stručnjacima za vojnu povijest. Analiza onoga što bi se dogodilo da su njemački generali uspjeli preuzeti vlast omogućuje istraživanje unutarnjih napetosti nacističkog režima, strateških alternativa koje su postojale 1940. i čimbenika koji su na kraju odveli Njemačku prema sve širem i razornijem ratu. Iako se ishod nikada neće moći sa sigurnošću znati, ovaj scenarij nudi fascinantnu perspektivu o jednoj od velikih prekretnica Drugog svjetskog rata.