Majstorska cesta & Tulove grede

Majstorska cesta je cesta preko Tulovih greda, jedinstvena panoramska cesta, najljepša planinska cesta s koje se istovremeno otvaraju prekrasni vidici na spektakularne oblike stijena Tula, koje izazivaju strahopoštovanje, kao i na kanjon Zrmanje, zadarsko zaleđe i more. Majstorska cesta je državna cesta u Hrvatskoj i bila je prva suvremena cestovna spojnica južne i sjeverne Hrvatske. Svečano je otvorena 4. listopada 1832. godine. Majstorska cesta transvelebitska je prometnica koja je povezivala Sveti Rok u Lici preko Malog Alana s Obrovcem u Dalmaciji. Po tada novoj velebitskoj transverzali, osim trgovačkog odvijao se i poštanski promet između Beča i Zadra. Građena je u vrlo teškim uvjetima. Govorilo se da je građena probijanjem živih stijena. Ukupne je dužine 41 kilometar. Ime je dobila zbog načina gradnje koji je za ondašnje uvjete bio napredan i vrlo težak. Ime ceste vuče podrijetlo od njemačke riječi "meisterstück" koja znači remek-djelo. Maksimalni nagib ove ceste u vremenu izgradnje bio je do 5,5 posto, što je toliko bilo napredno za ono doba a što se vidi po tome što je taj nagib sukladan i sa suvremenim propisima za gradnju prometnica. U Habsburškoj je Monarhiji bio iznimno dugo putovanje između Beča i Zadra te općenito iz netom od Mletaka i Napoleona pripojenih južnih hrvatskih krajeva - Dalmacije. Trgovački i poštanski je promet bio otežan. Za olakšavanje, bečki je dvor 1819. godine odlučio izgraditi prekovelebitsku prometnicu od sela Svetog Roka, preko prijevoja Malog Alana (1.045 m n/v) sve do magistralne ceste za Obrovac. Poslu se prionulo 1825. i do 1827. godine, 24 km duga dionica gradila se od Obrovca preko Podpraga, Praga i Kraljičinih vrata do Malog Alana, ondašnjem završetku dalmatinske granice. Druga faza gradnje bila je lička dionica duga 17 km od Malog Alana do Sv. Roka. Ondje se Majstorska cesta spajala s već postojećom trasom Dalmatinske ceste. Cesta je dovršena i svečano otvorena 1832. godine. Trasa ceste vrhunski je izvedena po vrlo teškim mjestima. Graditelj ceste Josip Kajetan Knežić trasu je sproveo po strmoj velebitskoj padini s brojnim serpentinama između klisura i kukova, što je za ondašnje prilike bio veliki napredak u cestogradnji. Nepovoljni uvjeti pridonijeli su vrlo visokim troškovima izgradnje ceste. Austrijski car Franjo II. u spomen novoizgrađene ceste sagradio je 1832. godine crkvu sv. Frane u Podpragu. Na obje strane, onoj koja gleda prema planini i onoj koja je okrenuta prema moru, ima jednake trijemove. Stoji na obroncima Velebita, nasred proplanka podno Tulovih greda - predio poznat kao Podprag. Podprag je kamena zavojita visoravan. TULOVE GREDE Tulove grede su čudnovati krški fenomen na Velebitu. Nalaze se u Parku prirode Velebit. Tulove grede, stjenoviti su greben izrazito strmih kukova izgrađen od vapnenačkih stijena, dužine oko 1 km, te s najvišim vrhom 1120 mnv. Ovu kršku formaciju čine tornjevi, stupovi i pukotine (žljebovi, točila). Južnim podnožjem grebena prevladava travnati dolac - Dolac poda Tulom. Uz ove su stijene vezane narodne predaje. Po narodnim predajama ondje su se legli zmajevi iz jaja, a u stijenama živjele su nevidljive velebitske vile. Treće mitsko biće u tim stijenama za koje se vjerovalo u puku jest Crna kraljica koja je donosila nesreću. To je mitsko biće dalo ime planinskom prijevoju Kraljičinim vratima. Unutar ove kružne stjenovite formacije koja s jedne strane ima prirodni ulaz nalazi se izvor veoma hladne bistre pitke vode na dubini od nekoliko desetaka metara, a može ga se dosegnuti samo pomoću kante na dugom konopcu. S južne strane Tulovih greda prekrasna je vrtača Dolac, jedna od lokacija na kojima je tijekom 60-ih po romanima Karla Maya sniman serijal filmova o Winnetouu. Tulove grede i okolne vrtače glumile su američki Divlji zapad, a brojni poklonici legendarnih njemačkih vesterna i danas su redoviti gosti Velebita. Tulove grede su poznate kao planina gdje je poglavica Winnetou umro, a nakon smrti Pierre Brice-a, prvog i najpopularnijeg glumca koji je utjelovio poglavicu Winnetou, njegova supruga je prosula njegov pepeo po ovom veličanstvenom vrhu.