Bljesak u Jablanici: Apokaliptični prizori u kanjonu Neretve

Automobilom se ujutro oko 8-9 sati bez većih problema moglo doći nekih stotinjak metara iz pravca Mostara preko Mosta Begića i Begovića prema Jablanici. Tu su se parkirale spasilačke službe, pripadnici specijalne policije. Na Neretvi su i čamci. Prolazimo pored njih i pješke nastavljamo dalje prema Jablanici. Vodena je bujica na magistralnu cestu M17 nanijela mnoštvo materijala, drveća, kamenja, zemlje, raznog namještaja i dijelova ugostiteljskog objekta iz Komadinova vrela koje se nalazi uzvodno. Mnoštvo potoka u slapovima se slijeva na cestu. Ugostiteljski objekt napravljen između kamenih litica koje povezuje željeznički most, skoro je u potpunosti zatrpan. Gomile kamenja i zemlje voda je nanijela s obronaka planine koje se strmo uzdižu iznad Neretve. Ostaci raslinja i namještaja iz obližnjih objekata svjedoče o snazi i količini bujice koja je protutnjala preko ceste i izlila se u Neretvu. Preskačući kamenje i gazeći kroz vodu nastavljamo dalje. Ne zadugo. Nailazimo na, čini nam se nepremostivu prepreku. Nedostaje nekih pedeset metara prometnice. Između se nalazi klisura. Iznad vidimo nema ni pruge. U zraku samo vise šine i pragovi. Prizor kao iz nekih igrica ili apokaliptičnih filmova. Ipak, nastavljamo dalje. Gazeći kroz blato, sišli smo u klisuru, preskočili bujicu i popeli se na drugu stranu. Odmah je tu kamion s prikolicom. Zatrpan pijeskom, blatom. S jedne strane provalija, s druge strane brdo kamenja. Nema nikoga. U susret nam dolazi stariji čovjek u gumenim čizmama. Kaže kako ide na posao dole niže da zamjeni kolegu koji je na smjeni na nekim pumpama. Nastavljamo dalje prema Jablanici. Nakon nekih kilometar i pol pješačenja dolazimo do Restorana Kovačević. Prije restorana u klancu svjedočimo količini i snazi vodene bujice gledajući ostatke onoga što je pronijela na svome rušilačkom putu prema Neretvi. Prolazimo pored napuštenog kombija crnogorskih registarskih pločica. Nema vozača. Oko kombija sve upućuje na prolazak velikog vodenog vala. Ispred neprolazno brdo nanesenog materijala i kamenja. Možemo samo zamisliti u kakvoj se noćnoj mori zatekao vozač ovoga kombija kada je u mraku prema njemu jurnula ova strahovita grdosija vode i kamenja. Prelazimo i ovaj nanos. Ispod vidimo starijeg čovjeka kako iz kuće iznosi blato i potopljeni namještaj. Prolazimo pokraj skretanja na most za Glogošnicu. Putem već susrećemo ljude, stanovnike iz okolnih mjesta i mještane Donje Jablanice. Na licu im se vidi šok i nevjerica. Mnogi stoje bespomoćno i okreću se. Ne znaju što bi, gdje bi. Kolega nastavlja glavnom cestom, ja se penjem prema željezničkoj stanici u Donjoj Jablanici. Putem susrećem ljude koji iz dostavnog vozila iznose kruh u plastičnim korpama i nose ih prema gore. Gore, potpuno uništenje. Iznad pruge bujica je sve poravnala. Nekada gdje su bile kuće, objekti, zgrade … nema ništa. Ispod pruge isti prizor. U mnogo većem obimu i sa mnogo gorim posljedicama. Ljudi stoje na pruzi. Gledaju i ne vjeruju. S gorenje strane iz pravca Jablanice na cesti vidim veći broj vozila Hitne pomoći, djelatnika službi spašavanja. Mnogi su od njih već tu, pomažu. Prolaz ispod pruge kuda inače prolazi prometnica M17 je pun kamenja i blata. Iznad pruge se sa jedne strane gdje se nalazi džamija, formiralo veliko jezero vode. Kuće i džamija vire krovovima iz ovoga jezera.