Fil Tilen - Dalila feat. Nikola Marjanović

▼Predstava Počinje▼ Prati na Facebooku: http://goo.gl/kxNY3X Prati na Twiteru:   / filtilen   Prati na Instagramu:   / filtilen   Booking kontakt: [email protected] Press kontakt: [email protected] Tekst: Fil Tilen Aranžman: Rahmanović Haris Priki Saksofon: Vojkan Jocić Vokal: Nikola Marjanović Snimao: Raul Peica / Rhs studio Producent: Igor Fabris / Avid studio Ilustracija: OKO OKO Dizajn: Sebastian Fritz Izdavač: Croatia Records DALILA Kažu da je ljubav kemija U tome slučaju, iskreno žalim, što nisam kemičar I mislim da je Mendeljev, sigurno znao za formulu i bio sebičan A da je se dokopam,riješio bi među nama krive spojeve i elemente Ljubav ponovo bi živjela iz epruvete Maštam , baljezgam, naivno , kao dijete, Dok u zraku još lebde, Naši, napušteni glasovi, osmjesi, uzdasi To me podsjeti na rijetke trenutke, sekunde , koje bila moja si Pažljivo skrojena, voćnim bojama obojena Otrgnuta od neba , bačena u prostor i vrijeme, Slučajno, pored mene Ispunjavalo me, gledati te sretnu I vjerovao sam što kažu da se duše dogovore , prije neg se tijela sretnu, hmm Naše su se vjerojatno krivo dogovorile Između svega i ničega , između mene i tebe Neba i zemlje, sraz venere i marsa, dok strasti su gorile,sumnje su boljele Farsa Neke stvari nikada priznat ni nećemo Pa puno toga ostalo je neizrečeno, A i da saznam ne bi zinuo zatečeno Jer intuicija ne laže, iznutra osjećamo A nisam lagao ni ja , kad sam rekao Da te želim obući u svečano Bila jedna si od onih što ne daje ali uzima za kraj, pozvonit ću i ostaviti teglu Da bar jednom pomirišiš ovo cviječe , Jer zalio sam ga, svojim suzama :) Refren: Ukrala si osmjeh , odnjela si sve Prosut ću si mozak, zbog tebe zgazila si dušu , jebi se Kujo da li znaš, još volim te Trebam te sebično gledaš me cinično znam zvučim patetično pjesme povrijeđen pišem poetično Dok maljam tintu i suze preko papira Prokleta ljubav žrtve ne bira kažu tko previše , analizira, paralizira Satima sjedim, nepomično Eutanaziran , djelomično I previše pijem, nedolično Dok racionaliziram, beskonačno Na mramornom šanku nasukan teškim valovima wiskeya, Šaljem ti poruke , možda se ipak predomisliš, ponos riskiram U ime ljubavi , manji od makovog zrna I molim te, mrzim te, volim te Odjebi me nježno ,onako da ne znam Za mene si suviše štetna Tvoj osmjeh od igre i laži Dok varaš me s drugim si sretna srce je puno gorčine Bar priznaj kurvo promiskuitetna A s kraja ulice, jekom se vraća glas što boli Ori ne voli me više i da joj ne pišem proklete pjesme A jeste ,to jedino dobro i znam Pazi ironije, tipkam riječima, jer neznam piano A za nju bi suludo skladao najljepše simfonije Kada ljubav povrijedi ponos Tada, ostaje hladan odnos Zamišljam s drugim te bludnu I krijem u ruku rasijanu žudnju Kapam mučen ko talog pijeska u staklenoj uri Skučen u predivnom grču, dok vrijeme bez nas u nepovrat žuri Kako si mogla da sve mi uzmeš Želim da dobiješ da dobiješ sidu i umreš Refren: Ukrala si osmjeh , odnjela si sve Prosut ću si mozak, zbog tebe zgazila si dušu , jebi se Kujo da li znaš, još volim te