Otac je plakao na grobu svoje KĆERI, ne znajući da je ona ŽIVA i promatra ga

Groblje u predgrađu Seattlea bilo je sablasno tiho tog jutra. Nije bilo vjetra, ni ptica, ni kiše — samo teška, ljepljiva magla koja se vukla između mramornih spomenika poput duha. Robert Winslow je stajao nepomično, a svaki njegov udah zvučao je preglasno u toj neprirodnoj tišini. Njegovo lice, nekada oštro i puno autoriteta, sada je bilo isprano bolom, pretvarajući ga u čovjeka kojeg bi malo tko prepoznao na naslovnicama poslovnih časopisa.