Glagoljaška misa Veli Iž - Viruju (Vjerovanje - Credo).rv

Veli Iž, otok Iž, (zadarski arhipelag) - Glagoljaška misa na blagdan Velike Gospe 2010. Pjevano Vjerovanje na staroslavenskom. U Velom Ižu se i danas povremeno "glagolja" - tj. misa se pjeva na staroslavenskom. Hrvati uz jadransku obalu očuvali su svoj identitet velikim dijelom zahvaljujući glagoljici i glagoljaškom bogoslužju. Naime, jedini su u svijetu imali privilegij bogoslužje rimskoga obreda imati ne na latinskom, (kao i ostali u Europi sve do pojave narodnih jezika u liturgiji 1960-tih godina) nego na staroslavenskom. Ostatak je to još od vremena pokrštavanja kada su Hrvati doselili na Jadran i od učenika sv. Ćirila i Metoda primili kršćanstvo na glagoljskim slovima napisanim bogoslužbenim tekstovima na staroslavenskom jeziku. Kako su nosioci glagoljaškog bogoslužja bili domaći popovi glagoljaši i običan puk, razvilo se i posebno domaće folklorno liturijsko pjevanje (glagoljaško pjevanje) koje obiluje domaćim melosom. U ovom isječku pjeva se Nicejsko-carigradsko vjerovanje (Viruju v jedinago Boga) na starom napjevu Velog Iža, u dva kora, muškarci i žene, a napjev je poznat po zadarskim otocima kao "sibinski" (po otoku Silbi) i sličan je napjevu Mise apostolorum koji se nekad pjevao u zadarskoj katedrali. Vrlo slično pjeva se još uvijk na susjednim otocima - u Salima, Luci, Žmanu i Brbinju na Dugom otoku, te na otocima Sestrunju i Ravi, te nekada i na drugim otocima i u nekim mjestima na kopnu uz obalu (Pakoštane, Biograd, Turanj, Filip-Jakov, Ražanac, Sukošan, Vinjerac).