MNSP2026 U28 Doživljeni park Maksimir

Doživljeni park Maksimir: prostor, mjesto i praksa u iskustvu i percepciji zaposlenika i dionika Experiencing Maksimir Park: Space, Place, and Practice through Employees’ and Stakeholders’ Perspectives Nika Dolenc, Aleksandar Tomaš Javna ustanova Priroda Grada Zagreba / Public institution Zagreb City Nature, Maksimirski perivoj 1, 10000 Zagreb, Hrvatska; [email protected]; [email protected] Park Maksimir, najstariji javni park jugoistočne Europe, istodobno je prirodno i kulturno dobro, planski oblikovan prostor i svakodnevno (radno) okruženje. Iako se često promatra kroz pravne, povijesne i upravljačke okvire, rjeđe se postavlja pitanje kako se taj prostor živi i doživljava u praksi. Polazeći iz fenomenološke i antropološke perspektive kulturne geografije, ovo istraživanje Maksimir promatra kao „mjesto“ koje nastaje kroz rutine, brigu, emocije i profesionalne prakse onih koji u Parku rade ili su s njim povezani. Istraživanje se temelji na kvalitativnoj metodologiji – polustrukturiranim intervjuima s osam sugovornika: četiri zaposlenika Javne ustanove i četiri ključna dionika (Hrvatske šume, ugostiteljstvo, koncesije i Zoološki vrt), analiziranim tematski s naglaskom na iskustva, značenja i afekte povezane s radom u Parku. Rezultati pokazuju da park Maksimir postoji kao niz preklapajućih, katkad i proturječnih „mjesta“. Zaposlenici razvijaju snažan osjećaj skrbništva i pripadnosti, pri čemu je njihova profesionalna uloga često protkana brigom i emocionalnom vezanošću, dok dionici iskazuju ambivalentniji odnos u kojem se poslovni interesi isprepliću s osjećajem odgovornosti prema zaštićenom prostoru. Svakodnevne prakse – obilazak, održavanje i intervencije – ključne su za utjelovljenje brige i stvaranje emocionalnih geografija Parka. Rad doprinosi razumijevanju urbanih zaštićenih područja kao živih prostora oblikovanih praksom, iskustvom i odnosima ljudi prema prirodi i institucijama. U teorijskom smislu produbljuje koncept mjesta u kulturnoj geografiji i antropologiji prostora, dok u praktičnom ističe važnost participativnog upravljanja koje uvažava iskustveno znanje zaposlenika i dionika.