Pohod na Maglić - Dernečište; Poštarev put; BiH Maglić 2386 m.n.v.; CG Maglić 2388 m.n.v. #maglić

Nije nam trebalo puno vremena za odluku koju planinu pohoditi ovaj put. Iako smo bili više puta, svaki put kao da je prvi. Za uspon na najvišu BiH planinu i njen istoimeni vrh Maglić 2386 m.n.v., ovaj put smo se odlučili krenuti sa Dernečišta koji je mnogima monoton ali i tehnički zahtjevan sa dosta penjanja i odpenjavanja "via ferratom" - (tzv.željeznim putem). Prije nego smo došli do Dernečišta na ulasku u Nacionalni park Tjentište kod rampe smo platili ulaz 10 KM po osobi. Nakon vožnje makadamskim putem cca. 13,5 km dolazimo na Lokve Dernečište mjesto našeg polazišta odakle kreće staza koja prvo vodi kroz šumu i kleku. Na većem dijelu staza i marka kroz kleku je neprepoznatljiva te je zarasla pa shodno tome potreban je maximalan oprez da se ne bi skrenulo u pogrešnom smjeru. Nakon cca. 30 minuta izlazi se na plato podno obronaka planine Maglić sa kojeg se također nazire masiv planine Bioča te u daljini planina Durmitor. Maglić ne bi bio Maglić da i ovaj put nije okovan maglom i oblacima ali shodno tome da je bilo vjetra bili smo optimistični da ćemo na vrhu biti počastvovani veličanstvenim pogledom. Staza sa platoa nas nakon 15 - 20 minuta vodi do ulaska u "ferratu" tzv. Poštarev put za koji je preporučljivo nositi kacigu, pojas i ferrata set. Pošto nam ovo nije prvi put da idemo ovom stazom napominjem da ih mi nismo koristili a razlog je jednostavan, sajle koje bi nas trebale osiguravati nisu adekvatno ankerisane i zategnute tako da ova oprema nema pravu svrhu. Mi smo se odlučili da je pametnije usmjeriti svu pažnju na penjanje, te oslonac i hvat za same stijene što je u ovom slučaju bila sigurnija varijanta. Pred sam izlazak na sedlo zbog vjetra i magle pronašli smo jednu manju vrtaču u kojoj smo se presvukli i okrijepili prije završnog uspona. Samim izlaskom na sedlo mogli smo vidjeti vrh Maglića. Prvo što nas je dojmilo su "Vjetrena vrata" - okno ispod samog vrha te pogled na planinu Volujak. Na samom vrhu su se smjenjivale magla i sunce. Nakon slikanja i kraće pauze krećemo nazad put sedla i "brata blizanca" CG Maglića koji je "stariji" za dva metra 2388 m.n.v.. Sa ovog vrha smo imali čistiji pogled na tzv. BMV masiv (Bioč - Maglić - Volujak) te na Trnovačko jezero koje ima specifičan srcoliki izgled. Svaki put pa i ovaj dolazimo do zaključka: "da nismo mi ti koji osvajaju planine, već one osvajaju nas svojim ljepotama..." U povratku nas je čekao težak silazak jer je teren bio dosta sklizak i blatnjav ali smo se sa dosta opreznosti uspjeli spustiti i završiti ovaj naš pohod za koji nam je trebalo ukupno 6h i 40 minuta te pređenih cca. 10 km sa savladanih cca. 900 metara uspona.