01 03 2026 FRUŠKOGORSKA TRANSVERZALA prva etapa KT7 KT6 KT5 KT4

...i kao da je od nekuda nekakav nagoveštaj dat, osećaj da se samo nešto lepo i dobro može očekivati, kao kad se upuštaš u nešto nepoznato a strepnje niotkuda. Ne simnjam da smo nečim to sigurno po nekakvoj zasluzi kao nagradu dobili i da je osećaj bio masovan pa je stoga i učešće bilo mnogobrojno, na radost svih i svakoga ponaosob. Sunce poranilo pa nas je već prva uzbrdica naterala da shvatimo kako su nam jakne bile samo teret. Ova naša planina i nije baš bezazlena, pogotovo kada se kondicija po ravnom nabacuje, a mi eto pođosmo baš od njene tri ponajveće kote, ono pravilo kad kreneš da savladavaš izgaraš prvo najžešće a onda je sve bezazleno i lako savladivo. Ne behu VrataRaja al ko da jesu, i nije da nije ovlada mnome baš onaj pravi BašČelik osećaj. Pomislih hoću li uspeti, dali ču moći kad ono preobrati čoveka pogled kroz prozračnu šumu, na daleko, lišća nema pa se dugo čeka da se pogled vrati a uz svu tu lepotu pogeda na daljinu ophrva nas nestvaran prizor mnoštva razasutih belih cvetova visibaba u sazvučju sa divljim zumbulima, ljubičicama, ko da se po jarugama Pirotski ćilim pružio. Da je proleće stiglo uveriše nas i prodorni zvuci neumorne cvrkutave pesme šumskih pevačica, rano probuđenih...i baš nam je bilo lepo, pa i uzbrdo!