Bitka na Rosinjači

Bitka na Rosinjači jedna je od manje poznatih, ali i najherojskijih i najtragičnijih epizoda Domovinskog rata. Nakon sloma obrane Vukoara, JNA je svoje snage usmjerila ka sljedećoj meti – gradu Osijeku. Za prodor su izabrali za osječku obranu najgoru moguću opciju – južni prilaz i šumu Rosinjača u kojoj je bilo svega 16 hrvatskih vojnika. Toga dana, njih 16-orica, ali i još 10 branitelja, položili su živote kako bi Osijek ostao nepokoreni grad. Punih tjedan dana trajala je priprema akcije izvlačenja njihovih tijela koja su ostala u šumi, a onda su u noći s 12. na 13. prosinca pripadnici bojne Frankopan krenuli. Žrtva ovih branitelja, među kojima je najmlađi Davor Milas tek napunio 18 godina, nije bila uzaludna jer su svojim otporom na kratko zaustavili neprijatelja, omogućivši konsolidaciju obrane na drugim prilazima Osijeku. Ponajviše zahvaljujući njihovom otporu grad je toga najkritičnijega dana ipak obranjen i ostao je nepokoreni grad.