🔴 Svadba Salkovića Vile Dženite i Hamze - Gladno Polje - Tarčin - Benjo i Bosanski teferič

Facebook ►  / bosanskitefericc   Bosanski teferič, Hotel Heco Plus Sarajevo. Petkom od 18:00 Rezervacije i info: 062/277-128, Dobrodošli su svi ljudi dobre volje. Teferič je: zabavljanje, provod, uživanje u prirodi, izlet u prirodu u svrhu provoda i razonode. Teferič je ušao i u našu dragu sevdalinku- »jel ti žao Banjaluke, Banjalučkih teferiča, kraj Vrbasa akšamluka…«. Stari veliki teferič je obično održavan 2. avgusta na Aliđun. Poznati su širom naše domovine čuveni teferiči koji se održavahu u velikim gradovima, ali i oni po selima i zaseocima. Na teferiču se pravo 'lojilo', jelo, pilo i zabavljalo. Okretali su se na ražnju volovi, ovce, jarad a pjevale su se bome i najljepše na svitu pjesme, pjevale su se sevdalinke. Ima brate i teferiča u vlastitoj režiji. Radni narod što vaik radi iskoristi kakakv državni praznik ili wikend i skrasi se pored lijepe rijeke, potoka pa oplete po ćevapima, ražnjićima i sokićima. Neko ponese loptu, drugi šah a treći pikado. Zabavlja se, egleniše i sevdise. Vjenčanje ili sklapanje braka je ujedno svečani čin i obred, gdje žena i muškarac postaju supružnici: suprug i supruga (kolokvijalno: muž i žena) te pred zakonom uživaju prava kao bračni par. Nakon sklapanja braka obično slijedi slavlje - vjenčanje ili svadba. Prije vjenčanja obično su zaruke. U brojnim kulturama, vjenčanja nisu ograničena samo na kratku svečanost nego se odvijaju u dužem razdoblju. Nakon vjenčanja se međusobno razmjenjuju burme, prstenja, između mladenaca. Svadbeni običaji, skup običaja vezanih uz čin sklapanja braka; u širem smislu obuhvaćaju sve postupke od dogovaranja braka do tradicijskoga i/ili zakonskoga čina vjenčanja i poslijesvadbenih događanja. Poznaju ih svi narodi i kulture, a zajedničke su im simbolične i magijske radnje koje povezuju budući bračni par i štite ga od zlih utjecaja. U našoj tradiciji svadba (pir, veselje, gosti) najpoželjniji način sklapanja braka, a svadbeni običaji vrlo su složeni i regionalno se razlikuju. Među predsvadbenim običajima najvažniji su prošnja i zaruke. Zaruke su najčešće zaseban čin, sa simboličnim sadržajem: međusobnim primanjem za ruke mladić i djevojka iskazuju odluku da zasnuju brak. Pri zarukama djevojka prima darove, najčešće jabuku, novac i/ili prsten. Još su dva čina slične obredne važnosti i velike starine: okretanje djevojke (u smjeru kretanja Sunca) i prstenovanje djevojke; zbivaju se na zarukama ili u drugim trenutcima običajnoga kompleksa, a prstenovanje se u nekim krajevima izdvojilo kao zaseban čin. Između zaruka i svadbe katkada se održavao i ugovor, na kojem su se dvije obitelji dogovarale o darovima, čašćenju, svadbenoj proceduri i sudionicima svadbe. Glavni su sudionici svadbe svatovi s posebnim dužnostima i nazivima, a njima se pridružuju ukućani udavače i ženika, rodbina i gosti. sredini drži sretnim , okupljanjem svatova kod mladenca i njihovim polaskom po mladenku. U primorskom se području svadbena povorka kreće pješice, u nizinskim je krajevima poželjno da se vozi na kolima, a u gorskima da svatovi jašu na konjima. Povorka se zaustavlja pred zatvorenim vratima mladenkina doma, razvija se šaljiva prepirka i pogađanje između predvodnika obiju strana, dok predvodnik ukućana ne naredi da se mladenka izvede. Nerijetko tada izlazi lažna mlada, odnosno svatovima nude smiješno prerušene starije žene. Pravu mladenku izvodi brat ili drugi rođak i traži da mu pridošli za to plate (otkup mladenke). Ponegdje mladenku u trenutku preuzimanja okreću, simbolično udare, zaogrnu muškom kabanicom, a određene osobe izgovaraju tradicijske formule primopredaje. Slijedi gozba praćena svadbenim govorima, zdravicama, pjevanjem, svirkom i plesom te izvođenjem šaljivih prizora namijenjenih zabavi, ali i prikupljanju novca za kuharice i svirače; slično se ponavlja i kada se svatovi s mladenkom vrate u mladenčev dom. Darivanje je na svadbi uobičajeno i u mladenke i u mladenca, često uz pratnju osobitih govora i ceremonijala. Prije odlaska mladenka se oprašta od roditelja i prima njihov blagoslov. Svatovi zatim odlaze na vjenčanje, a nakon njega u mladenčev dom. Odlazak svatova iz djevojčina doma u mnogim je krajevima popraćen osobito lijepim pjesmama. Svadba se nastavlja kod mladenca gozbom i zabavom. Skidanje mladenkina vijenca ponegdje prate osobite radnje i pjesma. Promjena oglavlja (frizure i pokrivala glave) znak je novoga, bračnoga stanja. Mladenci liježu u pratnji nekoga od svatova (npr. kum prostire postelju, sveže mladence ili ih na drugi način približi). Prvoga bračnoga jutra mlada ustaje rano, mete kuću, odlazi po vodu, dariva izvor ili zdenac te vodom polijeva svatovima ruke, a oni ju darivaju novcem. Pri završetku svadbe ili malo nakon nje slijedi posjet mladenkinih roditelja i rodbine njezinu novomu domu te posjet mladenke ili obaju mladenaca mladenkinu roditeljskomu domu.