Zimski uspon na Vran - Dugo polje; Prskalev dolac; Veliki Vran 2074 m.n.v.; Mali Vis 2014 m.n.v.

Uspon na planinu Vran iz Dugog polja 1220 m.n.v (nekropola stećaka) započinje tiho, prvi koraci su lagani jer se krećemo po zaleđenom snijegu, a prve zrake sunca nas griju. Nakon cca. 1h izlazimo na Prskalov Dolac (kamenu čatrnju) smještenu na 1625 m.n.v. Ovdje se staza ubrzo gubi pod bijelim pokrivačem pa svaki korak traži pažnju i strpljenje. Kako se visina povećava, teren postaje suroviji, a pred nama se pojavljuje "klekovina" (bor krivulj) – zimi opasna i zahtjevna, prekrivena snijegom koji skriva grane i rupe. Probijanje kroz nju usporava hod, snijeg se osipa niz rukave, ali upravo tu uspon dobija onu pravu planinarsku težinu i draž. Izlaskom iz kleke prostor se naglo otvara. Pred očima se ukazuje zaleđeni vrh Veliki Vran 2074 m.n.v., ozbiljan i hladan, bez mnogo vjetra, tišina koja se tek povremeno prekida škripom snijega pod koracima. Pogledi se šire prema daljinama, a snježni grebeni daju planini dostojanstvo kakvo ljeti rijetko pokazuje. Nakon kraćeg predaha, put vodi dalje prema Malom Visu 2014 m.n.v. Taj vrh zimi otkriva svoju skrivenu ljepotu – snijeg prekriva "kleku" (bor krivulj) koja ljeti zaklanja pogled, pa se sada s njega pruža otvoren, gotovo nestvaran panoramski prizor. U zimskom ruhu Mali Vis djeluje pitomije, ali istovremeno čarobnije, kao nagrada za sav trud uložen u probijanje kroz snijeg, klekovinu, led i hladnoću. Na kraju povratak prema vrhu Veliki Vran i odluka da se spustimo direktno na Hajdučke vrleti jer je lakše a zaobilazimo povratak preko dijela koji je pod "klekovinom" a koji nas je prilikom uspona dobro izmorio.