retroSPOT: “Antun Maračić: POGLED – PROCES – VRIJEME”

retroSPOT: “Antun Maračić: POGLED – PROCES – VRIJEME” 8. – 26. 6. 2026. Antun Maračić imao je dar uočavanja detalja iz neposrednog okoliša; detalja koji možda nisu bili mišljeni za fotografiranje, no upravo su zahvaljujući fotografiji preneseni u umjetnički kontekst. Djela koja je stvorio u ovom mediju potrebno je razmatrati unutar takozvane nove, analitičke fotografije, usmjerene na spoznajnu, konceptualnu i jezičku narav umjetnosti. U Maračićevom slučaju, analitičke fotografske postupke promatramo i u blizini onoga što je stvarao u primarnom slikarstvu, zarana usmjeravajući pozornost na proces i različite veze koje je simbolički uspostavio s mjestom iz kojega je krenuo. Snimajući je dokazivao, kako je sam jednom rekao, da je živ, a kamera u njegovoj ruci (ili rukama onih, kojima je povjerio čin okidanja) primarno je bila alat kojim je pokazivao da je u njegovom fokusu upravo sâm proces – snimanja, mišljenja, ponašanja; proces donošenja odluka. U izložbi Antun Maračić: Pogled – proces – vrijeme usredotočili smo se na analitičke fotografske radove (i jedan film), stvorene između 1976. i 1984. godine. Da bi ih se razumjelo, pomažu zapisi koje je ostavio uz mnoga djela, ispisujući ih energičnim rukopisom ili pisaćom mašinom, lijepeći bilješke na pozadine fotografija, ili pak pišući uz njihov rub. Fotografije pripadaju procesualnim radovima u kojima kombinira sliku s tekstualnim iskazom, a ponekad na njima radi kroz više desetljeća. Nerijetko nailazimo na egzistencijalno obojane misli koje umjetnik usklađuje s prikazom “golog vremena”, kako ga je nazvao u jednom razgovoru. Vremena utrošenog u postupne, nerijetko nezamjetljive pomake zabilježene na snimkama, kojima pokazuje fizičke pomake svojeg (ili tuđeg) tijela u vremenu ili neke druge promjene na koje je nailazio – putanje svjetla, razlike u tonalitetu, odbljeska interijera u pozadini vanjskog prostora, ali i vremena koje je proteklo dok je, na primjer, film-negativ prepustio postupcima izbjeljivanja, ne stvarajući pojedinačne slike nego čitav film naposljetku tretirajući kao objekt u prostoru. Koji je također snimio. (iz predgovora Sandre Križić Roban) Antun Maračić (1950. – 2023.) bio je vizualni umjetnik, likovni kritičar, kustos i voditelj nekoliko zagrebačkih galerija (Galerija Proširenih medija, Galerija Studentskog centra, Galerija Zvonimir, Galerija Forum), a od 2000. do 2012. ravnatelj Umjetničke galerije Dubrovnik. Diplomirao je slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu u klasi Šime Perića (1976.), nakon čega je bio suradnik Majstorske radionice Ljube Ivančića i Nikole Reisera. Prvu izložbu priredio je već u gimnazijskim danima (1966., sa Željkom Subićem) u Centru za kulturu i obrazovanje odraslih u Novoj Gradiški, a intenzivno počinje izlagati od 1976. godine nadalje. Iste godine objavio je sa Željkom Kipkeom prvu knjigu umjetnika (Knjiga Antuna Maračića i Željka Kipkea), nakon čega će realizirati više autorskih knjiga fotografija. Od najranije faze analitičkog slikarstva i konceptualne fotografije u drugoj polovici 1970-ih pa sve do posljednjih djela, stalna tema njegove umjetničke prakse svjedočenje je i bilježenje percepcije, procesa i vremena. Usto, bio je zaokupljen i temom odsutnosti i praznine. Za svoj umjetnički i kritičarski rad nagrađen je Vjesnikovom Nagradom “Josip Račić” (2004.) te Godišnjom nagradom HS AICA (2016.). Izložba je realizirana u sklopu programa retroSPOT koji je sufinanciran sredstvima Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske i Grada Zagreba.