Hipertireoza

http://www.poliklinika-ps.hr/usluge/p... Hipertireoza (Mb. Basedow) je stanje u kojem štitnjača proizvodi i luči prekomjernu količinu hormona (T3 i T4) s posljedičnim hipermetabolizmom. Hipertireoza je uzrokovana autoimunom bolešću kod koje se, za razliku od Hashimotovog tireoiditisa, stvaraju i protutijela koja stimuliraju receptore za TSH u stanicama štitnjače, što izaziva nekontrolirano ubrzanje funkcije štitnjače. Simptomi uključuju tahikardiju, anksioznost, tremor šaka, ubrzanu probavu, mršavljenje, nesanicu, a ponekad umor i malaksalost. Hormoni štitnjače su u pravilu od blago do značajno povišeni, uz suprimiran TSH. Ipak, povišena vrijednost hormona obično nije dovoljna za postavljanje dijagnoze, jer ovo stanje uz hipertireozu mogu uzrokovati još i toksični adenom štitnjače (hiperfunkcionalni čvor u štitnjači) te subakutni tireoiditis (upala s destrukcijom parenhima i pojačanim otpuštanjem prethodno uskladištenih hormona u cirkulaciju). Najbolja dijagnostička metoda za razlikovanje ove tri bolesti je scintigrafija štitnjače koja se provodi na odjelima za nuklearnu medicinu. Ultrazvučno se štitnjača obično prikazuje blago povećanom i pojačano prokrvljenom. Ponekad se u bolesnika s hipertireozom javlja i Gravesova oftalmopatija, koju iz još nerazjašnjenog razloga izazivaju upravo ona tireostimulirajuća protutijela koja dovode do same hipertireoze. Hipertireoza se najčešće liječi medikamentozno, lijekovima koje nazivamo tireostatici. Najčešće koristimo tiamazol (Athyrazol), izrazito učinkovit lijek, koji vrlo brzo snižava razinu hormona štitnjače u krvi i nakon određenog vremena u većini bolesnika dovodi do izliječenja. U rijetkim slučajevima ima nuspojave u smislu osipa kože, koji se može kontrolirati primjenom oralnih antihistaminika. Drugi lijek koji koristimo je propiltiouracil (PTU), koji je manje učinkovit, ali se preferira davati u rijetkim slučajevima hipertireoze u trudnoći jer za razliku od tiamazola, u izrazito maloj količini prelazi u fetalni krvotok. U slučajevima prolongirane bolesti koju duže vrijeme ne uspijevamo smiriti lijekovima, može se pristupiti i kirurškom liječenju koje se provodi na odjelima kirurgije glave i vrata. Ovaj oblik liječenja je najinvazivniji i, naravno, kao i svaki oblik kirurškog liječenja, ne dolazi bez rizika. Ipak, u nekim situacijama je baš kirurgija nabolji izbor za bolesnika. Ponekad se hipertireoza može liječiti i oralnom aplikacijom radioaktivnog joda. Ovim načinom liječenja se, koristeći karakteristiku štitnjače da ekskluzivno u ljudskom organizmu nakuplja jod, može isporučiti izrazito visoka doza zračenja isključivo na tkivo štitnjače, čime se izaziva destrukcija stanica štitnjače i usporavanje funkcije štitnjače. Nažalost, ni aplikacija radioaktivnog joda ne dolazi bez rizika. Naime, u barem 10% bolesnika koji prime ovakvu terapiju se razviju komplikacije u smislu pogoršanja oftalmopatije. Iz ovoga se vidi da ni jedan način liječenja hipertireoze nije idealan, i da svi imaju svoje prednosti i mane, ali se uz dobro vođenje od strane liječnika specijalista ipak može odabrati najbolji put za svakog određenog bolesnika.