Otišla je !

Godinama je šutjela dok srce je boljelo, dok se ono što je bilo ljubav polako gasilo. Davala je sve od sebe, dan i noć bez kraja, a on je gledao samo sebe, tražeći svoj komad raja. U njezinim očima nekad je živio sjaj, al' svaka nova laž odnosila ga je u beskraj. Dok je gradila dom od nade i povjerenja, on je rušio sve zbog svojih iskušenja. Otišla je s djecom jedne tihe noći, nije više mogla preko boli proći. Ponijela je suze, uspomene i san, ostavila iza sebe jedan slomljen dan. Otišla je s djecom, uzdignute glave, tražeći mir nakon godine tame. Jer kad ljubav umre od laži i srama, žena pronađe snagu koju nije znala da ima. Kasno je shvatio što je izgubio tad, kad je kuća postala hladan, prazan grad. Nisu ga budili dječji koraci u zoru, ni njezin osmijeh da otjera umor i tugu. Tražio je oprost kad je ostao sam, ali vrijeme ne vraća ono što daš na kocku svaki dan. Povjerenje slomljeno teško opet diše, a neke se rane ne zacjeljuju nikad više. Otišla je s djecom jedne tihe noći, nije više mogla preko boli proći. Ponijela je suze, uspomene i san, ostavila iza sebe jedan slomljen dan. Nije otišla zbog jedne greške samo, već zbog godina kad je bila nevidljiva tamo. Zbog praznih obećanja i srca bez sjaja, zbog čovjeka koji nije znao što ima kraj sebe cijelog kraja. Danas djeca rastu uz nježniji glas, a ona polako liječi svaki izgubljeni čas. I kad je pitaju boli li još ponekad sve, samo se nasmije i kaže: "Preživjela sam, zar ne?" Otišla je s djecom, ali nije pobjegla, nego je svoj život iz pepela podigla. Jer nekad je odlazak najveća hrabrost što postoji, kad srce odluči da više ne pristaje na boli.