Povijest četvrtkom: Rimska revolucija

Godine 133. pr. Kr. Rim je bio demokracija. Nešto više od sto godina kasnije njime je upravljao car. Ovaj imperijalni sustav za nas je postao sinonim za autokraciju i samovoljno vršenje vlasti. Na kraju drugog stoljeća prije Krista rimski je narod bio suveren. Istina, bogati aristokrati dominirali su politikom. Da bi postao jedan od godišnje biranih 'magistrata' (koji su se u Rimu bavili svim aspektima vlasti, a ne samo zakonom), čovjek je morao biti vrlo bogat. Čak je i sustav glasovanja bio ponderiran kako bi se dobio veći utjecaj na glasove bogatih. Ipak, konačna vlast je bila u rukama rimskog naroda. Masovne skupštine birale su magistrate, donosile zakone i donosile važne državne odluke. Rim se ponosio time što je 'slobodna republika' i stoljećima kasnije bio je politički model za utemeljitelje Sjedinjenih Država. Do 14. godine nove ere, kada je umro prvi car August, narodni izbori gotovo su nestali. Vlast se nije nalazila u starom republikanskom skupštinskom mjestu foruma, već u carskoj palači. Pretpostavka je bila da će Augustovi nasljednici naslijediti njegovu vladavinu nad rimskim svijetom - što su i učinili. Ovo nije ništa drugo do revolucija, izazvana kroz stoljeće stalnih građanskih sukoba, a ponekad i otvorenog rata. To je završilo kada je August - 'Oktavijan' kako su ga tada zvali - konačno porazio svoje posljednje preostale rivale Marka Antonija i Kleopatru 31. pr. Kr. i učvrstio se na prijestolju. Sugovornik: Danijel Džino