SVE SMO MOGLI BITI

Pogledam kroz prozor, kiša tiho pada, u našoj ulici ugasla su svjetla grada. Na stolu dvije šalice, jedna se hladi, još uvijek me lome ti nemiri mladi. Sve je ostalo tamo gdje si stala, zadnja riječ tvoja, tako hladna i mala. Telefon šuti, a sekunde lete, na tvoje usne misli me snete. Bili smo blizu, na korak do sna, sada smo stranci s različitih dna. Tišina u sobi postaje preglasna, naša sudbina sad je potpuno jasna. A bila si ljubav, ona neispunjena, zvijezda na nebu, rukom nedodirljiva. Sve moje pjesme tebi su pisane, suze na licu od vjetra su obrisane. Ostala je samo ova pusta bol, ti si bila moja sreća, a sad si samo sol. Gledam tvoje slike, oči ti se smiju, dok u meni stare rane opet bitku biju. Kako da krenem, kad sve me drži tu, tvoj miris još živi u svakom mom snu. Kao brod bez luke, izgubljen u tami, tako smo na svijetu ostali sami. A bila si ljubav, ona neispunjena, zvijezda na nebu, rukom nedodirljiva. Sve moje pjesme tebi su pisane, suze na licu od vjetra su obrisane. Ostala je samo ova pusta bol, ti si bila moja sreća, a sad si samo sol. I proći će zime, i proći će sve, al' u srcu mome ostat će te sjene. Prazan prostor koji nitko ne zna skriti, ono što smo mogli, a nećemo biti... A bila si ljubav, ona neispunjena, zvijezda na nebu, rukom nedodirljiva. Sve moje pjesme tebi su pisane, suze na licu od vjetra su obrisane. Ostala je samo ova pusta bol, ti si bila moja sreća, a sad si samo sol. Samo sol na rani... Sjene na zidu... Ti i ja... nikada više. 🎧 Ako ti se pjesma svidjela: 👍 ostavi like 💬 napiši u komentaru šta ti se najviše svidjelo 🔔 pretplati se na    / @jvrhnjak  za još ovakvih lepih pjesama 🎹 Pjesma je napravljena uz pomoć AI