Rasim Garanović, logor Kaonik

Rasim Garanović, bosanski Musliman iz Šerića kod Zenice, kamenorezac. Živeo je u selu Krčevine kod Viteza. Dana 14.4.1993. godine, krenuo je na poslovni put u Jablanicu sa suprugom i radnikom iz njegove radionice hrvatske nacionalnosti, Ratkom Strukarom, koji ih je vozio jer je svedok bio lošeg zdravstvenog stanja zbog operisanog jednjaka. U Stojkovići, zaustavila ih je policija HVO-a i uhapsila svedoka i njegovu ženu, dok su Ratka Strukara pustili. Odveli su ih u obližnji građevinski kontejner gde su bili zatočeni do 15.4.1993. godine, kada su im tokom dana uzete izjave, a zatim su ih noću autobusima prevezli u logor „Kaonik“. Svedoči da su vojnici HVO-a vodili zatočenike na prisilni rad, gde su morali da kopaju rovove na linijama fronta i da je jednom takvom prilikom poginuo Omer Lugonjić. Govori da su se često dok je bio u ćeliji mogli čuti krici zatočenika koje su stražari tukli u hodniku zgrade. Opisuje da su stražari izvodili i premlaćivali dvojicu zatočenika sa kojima je bio zatočen i da je jedan od njih zadobio povrede kičme. Razmenjen je krajem aprila u Zenici. Više o logoru "Kaonik" pogledajte na glaszrtava.org https://www.glaszrtava.org/logor-kaonik/ Preuzeto sa digitalne platforme REKOM mreže pomirenja „Glas žrtava“, čiji razvoj finansijski podržava EU. Sadržaj ne odražava nužno stavove EU.