Sanja Nikčević: Kanon kao evolucija najboljeg ili od politike do stručnjaka i natrag (45. ZKR)

Umjetnički kanon je službeni popis najvrjednijih djela povijesti i sadašnjosti koje dijeli cijela Europa, ali su to i „upute“ za vrednovanje umjetničkog djela. Mi o umjetničkom, pa tako i književnom kanonu, učimo tri aksioma: prvo da je kanon neupitan jer su ga odredili i potvrdili stručnjaci, drugo da postoji određeni prirodni razvoj, evolucija žanrova, i da se razvija od lošijeg prema boljem, a treće da je taj razvoj lišen vanjskih utjecaja odnosno da je ulazak u kanon posljedica imanentne kvalitete. Na žalost to nisu aksiomi nego neistine. Naime, glavna struja umjetnosti, pa tako i književnosti, uvijek odražava vladajući svjetonazor i politiku i mi točno znamo kada kanon nastaje i kakva pravila uspostavlja. Kad je zavladao, novi je svjetonazor izbacio iz kanona sva djela kršćanske poruke (ili ih je reinterpretirao u potpuno suprotnom smjeru). Iz tog je korpusa politika podigla na vrh paradigmu kanona (kod nas je to Krleža) a tek nakon toga se počelo govoriti o kvaliteti (Frangeš i stilistička analiza). Da kvaliteta uopće nije najvažniji kriterij dokazuje razina obračuna s izbačenim. Produkcija: Društvo hrvatskih književnika, Zagreb, listopad 2024. Kamera i montaža: Ilija Aščić, studio „Filmić“