Oleg Mandić: posljednji dječak iz Auschwitza

Oleg Mandić rođen je 5. travnja 1933. na Sušaku, dijelu Rijeke koji je u to vrijeme bio dio Kraljevine Jugoslavije. Obitelj Mandić živjela je u Vili Mandić u Voloskom, koje je bilo pod vlašću fašističke Italije. Olegova obitelj bila je već tada antifašistički i hrvatski orijentirana. Djed mu je bio tajnik Jugoslavenskog odbora za vrijeme Prvog svjetskog rata, a 1937. zbog protutalijanskih djelatnosti dobiva izgon iz Italije te odlazi u Beograd, iz kojeg se vraća u travnju 1941. kada je započeo Drugi svjetski rat. Otada organizira ilegalne djelatnosti u Opatiji i okolici te nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943. desetak dana predvodi Narodnooslobodilački odbor koji vodi slobodni teritorij Opatije, nakon čega sa sinom odlazi u partizane. Oleg je, s majkom Nevenkom i bakom Olgom ostao u vili, gdje im svako malo upada policija u potrazi za djedom i ocem, a 15. svibnja 1944. ih uhićuju i odvode u zatvor u ulici Via Roma u Rijeci. Nakon što su tamo proveli noć, odvode ih u zatvor Coroneo u Trstu, gdje provode dva mjeseca. Dana 10. srpnja 1944. svi troje utrpani su u stočni vagon s još oko 70 ljudi i odvedeni u Auschwitz-Birkenau, za koji nisu znali ni gdje je ni što se tamo nalazi. Oleg je tada imao 11 godina, no unatoč tome, prva dva mjeseca proveo je u ženskom logoru s mamom i bakom. Kako se prilikom premještaja razbolio, pet mjeseci proveo je u bolnici doktora Mengelea, u kojoj su vršeni eksperimenti nad djecom, posebno blizancima. Zajedno s bakom i majkom, dočekao je oslobođenje logora 27. siječnja 1945. U pokušaju povratka u Jugoslaviju, u kojoj je njegov djed Ante bio jedan od trojice članova Kraljevskog namjesništva, obitelj je provela još oko mjesec dana u Auschwitzu. Početkom ožujka su s ruskim vojnicima napustili logor, a Oleg je time postao zadnji dječak koji je živ izašao iz Auschwitza. Nakon rata, Oleg je završio Pravni fakultet, radio je kao pravnik u mnogim tvrtkama u Jugoslaviji te pisao za razne novine, često i o svom iskustvu iz Auschwitza. Svoj život posvetio je prokazivanju zločina koji su se događali pod nacističkom, fašističkom i ustaškom vlašću, kao i promicanju antifašizma, posebno među mladima, u Hrvatskoj i Italiji. Pokretač je i su-kreator manifestacije Dana antifašizma u Opatiji i izložbe "Crna noć je šapićala". Svoja iskustva opisao je u knjizi "Moj život obilježen Auschwitzom".