Nikad Dovoljno

Nikad Dovoljno" Yeah... Ovo je za sve koji su odrasli bez riječi podrške... Samo zahtjevi, samo očekivanja... Od malih nogu slušam "moraš biti jači", nikad "bravo sine", samo novi zadaci. Dok druga djeca trče roditeljima u zagrljaj, ja sam učio da emocije držim iza zidova kraj. Tražili su petice, tražili su više, a moje želje nestajale su sve tiše. Nikad nisu pitali boli li me šta, samo jesam li ispunio ono što treba. Gled'o sam kroz prozor, tražio svoj mir, u kući punoj ljudi osjećao sam se k'o sir. Sve što sam radio bilo je premalo, kao da moje srce nikad nije postojalo. Nikad dovoljno, nikad dovoljno, šta god uradim, opet nije dovoljno. Tražio sam riječ koja liječi bol, al' dobio sam tišinu umjesto tog. Nikad dovoljno, nikad dovoljno, godine prolaze, a isto je ostalo. Sad sam čovjek, al' još nosim taj glas, što mi šapuće da nisam vrijedan spas. Naučio sam sam da se podignem s dna, kad nema ruke da te digne, digneš se sam. Svaki pad me učio više nego riječi, jer podrška koju nisam imao morao sam steći. Nosim ožiljke koje niko ne vidi, osmijeh na licu, a unutra hiljadu briga živi. Nisam tražio bogatstvo ni sjaj, samo da jednom čujem: "Ponosni smo, znaj." Koliko noći sam proveo budan sam, pitajući se zašto nisam bio dovoljan. A danas znam da problem nije bio u meni, nego u ljudima koji ljubav nisu znali dati. I ne mrzim ih, iako boli sve, jer nosili su svoje rane prije mene. Al' prekidam krug da sutra bude bolje, da moja djeca nikad ne osjete ovo moje. Nikad dovoljno, nikad dovoljno, šta god uradim, opet nije dovoljno. Tražio sam riječ koja liječi bol, al' dobio sam tišinu umjesto tog. Danas stojim uspravno, iako sam pao sto puta, izgradio sam sebe od komada slomljenog puta. I ako me čuje neko ko prolazi isto sad, znaj — tvoja vrijednost nije ono što drugi kažu za tebe, brat.