Klapa Osjak-None
Stvorene su bile da dariju druge, a sad stare, suhe pomalo se kreću; kad gredu po kalah uz mir se daržidu, i pomalo gredu, gredu i šebeću. Kad su divnje bile s materan su doma ocu, braći, stanu svoju pomoć dale, uz vridice, brave, kotlenke i žarna i s brimenin teških, ča su same brale. U novemu stanu dale su iz sebe živote i snagu, veseje i žalost; nemoć dice, muža, i njih je bolila, snaga, zdravje dice bila jin je radost. Sad zgarbjene, suhe od brimen i trudih u žepu travese svej sobon imaju krunice, mendule -- da s molitvan martve s mendulin unuke male darivaju. S tin jih sad dariju, jer ne mogu s drugin, u jubavi sriću našli su najveću... I kad gredu vidit dice svoju dicu, uz mir se daržidu, gredu i šebeću.
