Andrea Gelemanović - Kao glina (Album Obilje)

“Ali sada, Gospode, ti si Otac naš! Mi smo glina, a ti si lončar naš - svi smo djelo ruku tvojih.” Izaija 64:7 Tekst i glazba: Andrea i Davorin Gelemanović Lead vokal: Andrea Gelemanović Prateći vokali: Sonja Demiter, Tamara Barta Šmitran, Babara Ćolić, Davor Juroš Klavijature: Timotej Časni Gitare i bas: Damir Budanec Bubnjevi i perkusije: Damir Budane Glazbena produkcija, snimanje i mix: Damir Budanec Mastering: Jonatan Alić/Lighthouse Studio Video produkcija, snimanje i montaža: Studio Rimon/Pexsels Cijeli album "Obilje" dostupan je na streaming servisima (Spotify, Deezer, Apple Music, Tidal...), i u slobodnoj prodaji, te se može naručiti na ovom linku: https://rimon.home.blog/narudzba/ Tekst i akordi: https://rimon.home.blog/2025/03/21/pj... ℗ 2024 Studio Rimon Zabranjeno je svako kopiranje video i / ili audio snimke i postavljanje na druge kanale! Sva prava nakladnika i vlasnika snimljenog djela pridržana. HDS ZAMP Glas autora! O nastanku pjesme: Pjesma „Kao glina“ nastala je u ljeto 2024. godine, tijekom jedne zajedničke obiteljske molitve. Dok smo molili, svirala sam jednostavne akorde, a Davorin i ja naizmjenično smo pjevali ono što nam je bilo na srcu. Ja sam pjevala: „Izlij svoju kišu milosti na nas, dok te slavimo nek' diže se kad, uspone i padove, tebi sad sve predajem“, a Davorin je odgovarao riječima: „Mijenjaj me, srce svoje dajem sad, nek' bude kao glina u tvojim rukama, predajem ti sve opet iznova.“ Pjesmu smo spontano snimili na diktafon mobitela usred molitve, a isprva se zvala „Opet iznova“. Nakon toga često bismo tijekom molitve zapjevali taj refren, koji nam se iznova vraćao. Ubrzo smo shvatili da bi to trebala postati cjelovita pjesma, ali još su nedostajali stihovi za kitice. Davorin je, razmišljajući o stihovima iz Poslanice Kološanima, počeo pjevati: „Ti si savršena slika Boga nevidljivog“, i izrazio želju da napišemo stihove koji imaju teološku težinu, a ne samo da zvuče kao zgodne rime na temelju već otpjevanih riječi. U duhu te misli, pred očima mu se pojavila slika Boga kao lončara u vječnosti koji oblikuje glinene posude. U istoj melodiji zatim je zapjevao: „Kao lončar si sjeo u vječnosti, izlio kišu svoje milosti na suhu zemlju i tvrda srca…“ Nakon toga zastao je i rekao da ne zna kako nastaviti. Uzela sam tada Bibliju i počela čitati uvode (proslove) svih poslanica. Dok sam čitala, stihovi su jednostavno počeli dolaziti i popunili su ono što je nedostajalo: „U svojem tijelu svijet si izmirio, krvlju križa si satkao, nova bića sebi slična“ i „Oblikuj opet u nama Krista.“ Tako smo jedno drugo nadopunili. Iako je već bio rujan i bili smo u velikoj stisci s vremenom, odlučili smo uključiti pjesmu na album. Činilo se gotovo neizvedivo, jer je još nedostajao i most pjesme... ali vjerovali smo da kod Boga postoji obilje, i da će, ako On želi da pjesma bude, dati sve što je potrebno. Jednoga dana, tijekom vožnje u studio, spontano sam počela pjevati: „Kao glina u tvojim rukama sam… tebi sličnija iz dana u dan…“ Tada je pjesma bila kompletna, i znali smo – treba se zvati „Kao glina“.