Zimski uspon na Visočicu - Vrh Vito 1960 m.n.v.

Zimski uspon na Visočicu i njen vrh Vito 1960 m.n.v. Dan skoro pa savršen, osim malo vjetra koji nas je dočekao na samom vrhu. Visina snijega je cca. 15 - 20 cm , temperatura zraka -5 stepeni, a odluku o samom pristupu usponu smo donijeli u zadnji tren. Odluka je da se uputimo put Sinanovića tačnije Jelinjače koja se nalazi ispod Mokrih stijena. Put koji smo odabrali nema vidnu markaciju već smo po nahođenju kroz šumu izašli pred amfiteatar. Nakon što smo vidjeli da ima prtina prema amfiteatru odlučujemo da i mi probamo doći do grebena preko amfiteatra. Sve do pred sam izlazak snijeg tzv. pršić nam je "išao na ruku", da bi u zadnjih 50 metara prtina koju smo pratili nestala a snijeg se pretvorio u ledene plohe. S obzirom da nismo imali dereze i cepine na nekim dijelovima smo se morali snalaziti pa smo improvizacijom tj. planinarskim štapovima razbijali led i na taj način pravili nogostupe za bolji oslonac. Savjet je, da se po svaku cijenu ponesu dereze i cepin. Nakon skoro malo više od 2h izlazimo na greben gdje nas dočekuje jak vjetar ali koji nam ne kvari kompletan utisak. Sam pogled na ovaj impozantan amfiteatar unutar planinskog vijenca Visočice ostavlja bez daha, mogli smo vidjeti sve vrhove Visočice pa čak i dalje...planine koje su se servirale kao na "tanjiru" : Velež, Prenj, Crvanj, Zelengora, Maglić, Volujak, Treskavica, Jahorina, Trebević, Bjelašnica ... Nakon kraće pauze cilj nam je da u povratku idemo grebenom put Mokrih stijena preko Puzimskog groblja do Jelinjače i tako napravimo kružnu turu. Negdje između Mokrih stijena i vrha Visočice odlučujemo da skratimo put spuštanjem pravo u šumu koja se nalazi ispod Puzimskog groblja, a koja nas vodi do Mandinpg potoka i dalje do polazne tačke Jelinjače. Kružni pohod koji je trajao 5.30h, sa savladanih cca. 800 metara uspona i pređenih 10 km bih nazvao pravim malim zimskim usponom, ali uspon koji nam je pružio mnogo više nego što smo i sami očekivali.