Dr Isidor Papo \ Savremena hirurgija srca \ Zadužbina Ilije M. Kolarca \ 05.04.1966.

Prof dr Isidor Papo bio je lekar - kardiohirurg, general-pukovnik sanitetske službe i glavni hirurg JNA, učesnik Narodnooslobodilačke borbe i član SANU. Rođen 31. decembra 1913. godine u Ljubuškom. Potiče iz porodice sefardskih Jevreja, čiji su preci došli u XVII. veku, nakon što su bili prognani iz Španije. Posle završene gimnazije u Mostaru, 1932. godine, upisao je studije medicine na Univerzitetu u Zagrebu. Posle Aprilskog rata i okupacije Kraljevine Jugoslavije, 1941. godine, odlazi u Mostar i radi na hirurškom odeljenju, a zatim odlazi u Mostarski NOP odred. Tokom rata nalazio se u hirurškoj ekipi Vrhovnog štaba NOV i POJ. Godine 1944. poslat je u saveznički centar u Italiju, gde je upoznao Roda Smita koji ga je 1969. godine predložio za člana Kraljevskog hirurškog koledža koji je brojao 50 članova. Po povratku iz Italije posato je upravnik Bolničkog centra u Novom Sadu, a potom je upućen na Sremski front, gde je rukovodio pokretnim hirurškim ustanovama. Godine 1946. je poslat u Sovjetski Savez na usavršavanje kod Judina, Bakunjeva i Višnjevskog. Tamo je položio i specijalistički ispit iz hirurgije 1947. godine, a 1948. se vraća u zemlju i postaje načelnik Drugog hirurškog odeljenja Glavne vojne bolnice koja je kasnije prerasla u Vojnomedicinsku akademiju JNA. Kako je kod Judina naučio njegovu tehniku rekonstrukcije jednjaka počinje da je primenjuje ali i usavršava, pa se ta operacija u hirurškim tehnikama naziva „operacijom po Judinu i Papu“. Do tada ove bolesnike u Jugoslaviji niko nije operisao, a kako ih je bilo mnogo, Papo je ubrzo operisao preko 350 ovih bolesnika, po čemu je stekao i medunarodno priznanje. Ubrzo je postavljen za šefa Katedre hirurgije i glavnog hirurga JNA. Zatim odlazi u SAD na usavršavanje u kardiohirurgiji koje se tih godina radala zahvaljujući usavršavanju ekstrakorporalne cirkulacije. Bio je na klinikama u Filadelfiji, Mayo klinici, Mt Sinay Hospital i drugim. Vraća se u zemlju i počinje da radi operacije na srcu i već 12. novembra 1965. godine ugraduje prvu veštačku valvulu. Uradio je blizu 4.000 operacija na otvorenom srcu. Objavio je 217 radova, od toga 13 u inostranim časopisima. Bio je redaktor udžbenika Ratna hirurgija. Preko 30 godina bio je načelnik hirurške klinike VMA. Penzionisan je 1982. godine. Umro je 14. oktobra 1996. godine i sahranjen je na Jevrejskom groblju u Beogradu. Ove nedelje ćete imati priliku da čujete njegovo predavanje koje se bavi temom "Savremena hirurgija srca" koje je odžano 5. aprila 1966. godine u Zadužbini Ilije M. Kolarca.