Amoriel - Drži me, Gospodine

Postoje trenuci kada čovjek izgubi tlo pod nogama. Kada valovi postanu jači od naše snage, a srce počne tonuti pod teretom straha, boli, sumnji i životnih oluja. Ova molitva nadahnuta je evanđeoskim trenutkom u kojem Sveti Petar izlazi iz lađe i kreće hodati po vodi prema Isusu Kristu. Dok gleda u Gospodina, ne tone. Ali kada pogled usmjeri prema oluji i valovima, srce mu zadrhti i počinje tonuti. Koliko smo puta i sami bili poput Petra? Koliko smo puta krenuli s vjerom, a onda dopustili strahu da bude glasniji od povjerenja? Koliko puta smo izvana izgledali mirno, dok je u nama bjesnila oluja? Koliko puta smo pokušavali biti jaki sami, iako je duša tiho vapila: “Gospodine, spasi me.” A Isus pruža ruku. Ne čeka da budemo savršeni. Ne traži da budemo bez straha. Dolazi usred oluje, usred naših padova i slabosti, i ne dopušta da potonemo sami. Možda upravo zato ovaj događaj toliko dira ljudsko srce — jer se svi možemo pronaći u Petru. U njegovoj hrabrosti. U njegovom strahu. U njegovom tonuću. I u trenutku kada ga Gospodin podiže iz valova. Kad snaga nestane, kad srce zadrhti, kad pogled više ne vidi put — ostaje samo jedna molitva: Drži me, Gospodine. Ljubav je srce svega — jer Bog je ljubav. Sve što stvaramo, nastaje iz te Ljubavi i vraća se Njoj. Ako imate ideju za pjesmu, svetca ili duhovnu temu, slobodno nam se javite.