Život te čeka

ŽIVOT TE ČEKA Možda se posebnijom osećaš kada šetaš sama, ali u mom srcu nisi bila tama. Osećaj straha i pogrešno vreme, životna priča i besmislene teme. I taj bremen iz prošlog života, naučio te da ćutiš glasnije od reči. Zidove si zvala sigurnim domom, a granice jedinom srećom što te leči. Čitao sam tvoje tišine, tražeći put do samo jednog osmeha tvog. Granice koje si iscrtala strahom bile su veće od svakog koraka mog. Život te čeka kad spustiš zidove, kad umoriš se od čuvanja samoće. Ne tražim mesto u tvojoj priči, samo da opet veruješ... Čitao sam stranice koje voliš, ne tražeći sebe u njima, već da makar na trenutak vidim svet tvojim očima. Tvojim očima... Život nas čeka, dok tapkamo u mestu, tražeći sebe... u svakom smislu. Pravi trenutak, osećaj koji nas vodi, dok vreme ćuti, a prolaze dani. I proleće je prošlo, a i dalje smo sami, okruženi problemima dok nas tišina mami. Tražimo odgovore u tuđim koracima, a gubimo sebe u sopstvenim mislima. Neke reči nikad ne pronađu glas, neke istine ostanu između nas. I dok čuvamo ono što nismo rekli, život nas strpljivo čeka. Ipak znam, radost nam stiže, puno osmeha u ovoj tami. Možda baš onda kada prihvatimo sebe i to da ćemo zauvek ostati sami. Ostati sami ... All rights reserved © 2026 Ollywer.com